Saša Blagus rođen je u Zagrebu, tu je završio srednju školu, studirao je fiziku na PMF-u u Zagrebu i svoj radni vijek proveo je na Institutu „Ruđer Bošković“ kao znanstveni suradnik i viši znanstveni suradnik. U nekim manje turbulentnim vremenima u oproštajnom govoru za Sašu Blagusa, govorilo bi se uglavnom o njegovom znanstvenom radu u Zavodu za eksperimentalnu fiziku Instituta „Ruđer Bošković“ i o njegovim znanstvenim člancima u domaćim i stranim časopisima.
Ali zadnjih tridesetak godina Blagus u javnosti zagovara ideje o ljudskoj slobodi i društvu socijalne pravednosti. Ne samo zbog kroničnog manjka ljudske slobode i socijalne pravde, što je boljka više-manje svakog društva, nego zbog niza pokazatelja da hrvatsko društvo slobodu, jednakost i socijalno pravednije odnose napušta kao ciljeve kojima treba težiti.
Kao što su političke prilike u Hrvatskoj, a sada i u svijetu, podsjećale na protureformaciju s početka 17. stoljeća, tako je i Blagus, koji je po širokoj lepezi svojih interesa bio čovjek renesanse, podsjećao na znanstvenike koje je oktroirano jednoumlje marginaliziralo ili progonilo. Gotovo doslovno – tako Blagus piše zasluženo oštru kritiku članka iz Glasa Koncila u kojem se, 2004., u Hrvatskoj, opravdava progon Galilea od strane Inkvizicije.
Saša Blagus bio je uvjereni antifašist i, između ostalog, član Antifašističke lige. U svojim polemičkim člancima i esejima prepoznavao je fašizam kao demonstraciju svevremenske prijetnje mračne strane ljudske prirode, sklonosti nasilju i mržnji. Smatrao je da se pošten čovjek treba toj prijetnji suprotstaviti, a da ona u Hrvatskoj postaje realna kroz sustavno falsificiranje prošlosti i relativiziranje zloćudnosti ustaštva. Tom suprotstavljanju je bio vjeran u svim svojim tekstovima i javnim nastupima.
Na ovom definitivnom opraštanju od Saše Blagusa možemo samo reći da bi njegovo zalaganje za slobodnije i pravednije društvo trebali nastaviti „kao da smo u punom sastavu“.
Zoran Pusić
U Zagrebu, 9. travnja 2026.