Srpsko narodno vijeće (SNV) organiziralo je, 29. srpnja 2025., komemoraciju u Glini, posvećenu žrtvama jednog od najvećih ustaških zločina, počinjenog izvan sistema koncentracijskih logora, ljeta 1941. u hramu Rođenja presvete Bogorodice u Glini.
Komemoracija se iz godine u godinu odvija u suorganizaciji Antifašističke lige RH, ali i zahvaljujući podršci Eparhije gornjo-karlovačke, potomaka žrtava i svih onih koji na Baniji ne zaboravljaju na živote izgubljene u genocidnoj kampanji kao i na uništeni pravoslavni hram.
Ovogodišnji skup se održao u Glini, i to ispred nekadašnjeg Spomen-doma izgrađenog 1969. godine na mjestu srušene pravoslavne bogomolje, uz parastos, pravoslavnu crkvenu služba za pokoj duše preminulih, kojeg je predvodio Saša Umičević, paroh petrinjski. Na skupu su se okupljenim mještanima Gline obratili voditeljica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću Vesna Terselič, potpredsjednica Antifašističke lige RH i Boris Milošević, predsjednik SNV-a.
Boris Milošević, predsjednik Srpskog narodnog vijeća, sinoć je na mjestu teškog zločina podsjetio na jednog hrabrog čovjeka, onoga koji bi nam svim trebao biti uzor, katoličkog svećenika Franca Žužeka koji se usred glinskog genocida usprotivio pukovniku Tomislavu Rolfu i njegovoj zapovjedi da se, uz pobijene muškarce u pravoslavnoj crkvi, ubiju i uhićene žene Srpkinje.
“Nedostaje nam danas ljudi kao što je bio Franc Žužek, da posvjedoče o zlu koje je vladalo, da posvjedoče da je crna boja koja se danas nosi po uzoru na te mračne godine boja zla i smrti, a nikako boja koja se može nositi s ponosom i da je ustaški pozdrav koji se pjeva ili kliče sramotan pozdrav koji se ničime ne može oprati” rekao je Boris Milošević.
U nastavku donosimo cjeloviti govor Vesne Teršelič.
Dragi i drage, Glinjani i Glinjanke,
pozdravljam vas u ime Antifašističke lige RH. Tu smo jer podupiremo komemoraciju u organizaciji Srpskog narodnog vijeća.
Hvala svima koji su se danas okupili kako bi se sjetili ubijenih muškaraca i dječaka, samo zato što su bili Srbi i pravoslavci.
Hvala svima što ste tu, kako bi ponovo zajedno zatražili povrat imena Spomen-doma. Već više od deset godina okupljamo se na mjestu gdje je stajala Crkva presvete Bogorodice. Tu smo jer pamtimo žrtve holokausta, genocida i samudaripena. Hvala jer dolazite i u vrijeme porasta ustašoidnih sentimenata kada gledamo premijera i ministre kako sudjeluju u relativizaciji ustaškog pozdrava, a inače glasan Predsjednik republike treba gotovo dva tjedna za osudu divljanja glorifikatora ustaškog nasljeđa.
Hvala što dolazite u vrijeme kad gradonačelnik Zagreba pušta da crnilo preplavi ulice glavnog grada Hrvatske.
Posebno pozdravljam djecu odvedenih muškaraca i nasljednike muškaraca i dječaka koje je trajno obilježila trauma odvođenja i ubijanja Srba iz Gline i okolice u proljeće i ljeto 1941. godine. Sjećamo se da tog uzavrelog proljeća i ljeta 1941. kad većina glinskih Srba više nije bila živa jer su odvedeni i ubijeni u maju.
Komemoracija se iz godine u godinu odvija zahvaljujući podršci potomaka i nasljednica žrtava, Eparhije gornjo-karlovačke Srpske pravoslavne crkve, i svih onih koji na Baniji i na Kordunu ne zaboravljaju kako na ljudske živote izgubljene u genocidnoj kampanji tako i na uništeni pravoslavni hram, simbol njihovog života, ali i njihove smrti.
Žalim što uzastopni gradonačelnici Gline puštaju da Spomen dom nosi ime Hrvatski dom, časno na gotovo svakom drugom, samo ne na ovom mjestu stradanja. Žalim što i dalje nema razumijevanja za potrebu poštovanja uspomene na žrtve u Glini i previše drugih mjesta, širom Hrvatske.
Uvijek se nadamo pomacima u vezi vraćanja imena Spomen doma, posebno ove godine kad obilježavamo 80. godišnjicu oslobođenja Hrvatske, tadašnje Jugoslavije, Europe i svijeta. Nakon godina krvavog rata ljudi su mogli odahnuti. Zbog iskustva oslobođenja koje su baštinili neki od naših djedova i baka nadali smo se da će obljetnica biti prilika za pomake prema uvažavanju nasljeđa antifašizma. Doista je bilo vrijednih izložbi posvećenih stradanju u Jasenovcu u organizaciji Srpskog narodnog vijeća, ili partizankama na inicijativu Saveza antifašista i antifašističkih boraca Rijeke. No bilo je puno više poteza u smjeru relativizacije zločina ustaškog režima. Predstavnici vlade eksplicitno odbijaju svaku mogućnost da se genocid u NDH povezuje sa Srbima.
Mada su se u Spomen području Jasenovac ovog travnja ponovo okupili predstavnici svih naroda žrtava, publikacija koju su podijelili u povodu proboja iz ustaškog logora za mnoge žrtve nije sadržala njihovu nacionalnost i vjeru, mada su baš zbog toga odvedeni u logor i u njemu stradali. Važno je što je uklonjena privremena ploča postavljena u godini kad je Hrvatska predsjedala Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (IHRA) na kojima se ne spominje ni holokaust, ni genocid nad Srbima ni Samudaripen. Umjesto nekadašnjeg časnog ravnatelja JUSP Jasenovac, Ive Pejakovića, koji je podnio ostavku zbog neslaganja s revizionističkom politikom Ministarstva kulture i medija, sada ustanovu vodi vršiteljica dužnosti koja ne potiče izložbenu djelatnost. Prethodno planirane izložbe o stradanju na Kozari i ženama u otporu na žalost nisu održane.
Terenska nastava povijesti prilikom 80. godišnjice nije dobila novi zamah, posjetama mjestima stradanja i narodnooslobodilačke borbe u vrijeme Drugog svjetskog rata. U prosincu 2023. je Ministarstvo znanosti i obrazovanja donijelo odluku o brisanju iz kataloga udžbenika “Zašto je povijest važna? 4” za četvrti razred gimnazije i time de facto zabranilo taj udžbenik. Autori udžbenika su Miljenko Hajdarović, Vedran Ristić i Nikica Torbica, nakladnik je Profil Klett, udžbenik je korišten od školske godine 2021/22. Učenici su sredinom školske godine morali odabrati nove udžbenike. To je bila jasna poruka svim autorima i autoricama udžbenika. Zato se pitam koja je budućnost poučavanja o antifašizmu?
No ima i dobrih vijesti. Uspješno putujuću izložbu „Koga smo zaboravili?“ o genocidu nad Židovima u Vukovaru, ugostila je i Srednja škola Glina. Izložbu su pripremili učenici i učenice Gimnazije, Vukovar, u organizaciji Europskog doma i Documente,. No veliko je pitanje kad će, ako uopće u doglednoj budućnosti, sazrjeti društvena klima za sličnu izložbu o sudbini glinskih Srba i Židova.
Još uvijek nema pomaka ni prema postavljanju spomen ploče u uvali Slana, mjestu stradanja u jednom od prvih ustaških logora. Mada su Koordinacija židovskih općina. Srpsko narodno vijeće i Documenta održali sastanak s načelnikom Novalje posvećen ponovnom postavljanju spomen ploče i nakon njega predložili novi tekst, još nismo doznali reakcije vlasti, usprkos poslanim požurnicama. Prošla je još jedna godišnjica dolaska prvih logoraša u logore Slana i Metajna na otoku Pagu bez bilo kakvog obilježja na mjestu nekadašnjih logora.
Pitam se hoće li biti političke volje za razvoj kulture pamćenja. Ili će samo rasti teški teret iskrivljavanja činjenica o Drugom svjetskom ratu?
U Glini ni više od deset godina zahtjeva nije dovoljno za povrat imena Spomen doma. Pitam se kad će vjetar suprotstavljanja revizionizmu zaživjeti i u odlukama vlasti u Glini i kad ćemo svojim oglašavanjima napokon navesti i vladine institucije na razini Republike Hrvatske da pošalju jasnu poruku o potrebi izmjene imena. Na ovom je mjestu u znak sjećanja 1969. godine podignut Spomen-dom koji je u pokušaju brisanja sjećanja 1995. godine preimenovan u Hrvatski dom. To ime nosi do danas.
U vrijeme urušavanja institucija međunarodnog kaznenog prava kad gotovo nijemo svjedočimo genocidu u Gazi i ratu u Ukrajini, trebamo biti ljudi ljudima, u solidarnosti sa ubijenima u prošlosti i danas.
Tu smo jer pamtimo ubijene Srbe, Židove i Rome kao i Hrvate koji su se pridružili partizanima. Pamtimo sve koji su spašavali susjede i koji su pronalazili snage za stvaranje novih oblika otpora. Pamtimo sve koji su stradali devedesetih. Inspiriraju nas novi načini pružanja otpora nacionalizmu, među kojima su i programi koje nudi nekadašnja kuća Letića a sada Srpski kulturni centar „Josif Runjanin“ u Glini. Nedavno je tu prikazan i film Renate Poljak o partizankama.
Zato svima nama želim da na ovom mjestu stradanja pronađemo dodatnu snagu za nadilaženje podjela i poštivanje ljudskog dostojanstva svih žrtava i ljudskih prava svih. Kako je zapisao Ivan Goran Kovačić u „Jami“: „Sunce Slobode razbi sve mi sjene…“.
Neka i nama sjećanje na oslobođenje dade poticaj za nastavak borbe protiv isključivosti i mržnje. Živjela solidarnost sa svim našim stradalima, od Gline do Gaze.
Vesne Teršelič na komemoraciji u Glini, 29. srpnja 2025.