Veliki broj ljudi okupio se 22. juna na Evropskom trgu u centru Zagreba kako bi obilježio Dan antifašističke borbe i 84. godišnjicu antifašističkog ustanka u Hrvatskoj. Nakon uvodnih nastupa Zagrebačkog orkestra ZET-a i Hrvatskog pjevačkog zbora Ivana pl. Zajca, prisutnima su se obratili zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, Irina Masnikosa iz Mreže antifašistkinja Zagreba te Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige RH, a svoj je vrhunac skup doživio koncertom Vojka V koji je uz odličnu atmosferu prisutne bacio u ekstazu. Kako je više puta naglašeno, skup je održan na Evropskom trgu, a ne na Trgu žrtava fašizma kao do sada jer se tamo izvode radovi.
U svom je govoru Tomašević podsjetio da je antifašistička borba u Zagrebu iz znanih razloga bila stavljena pod tepih.
“Bila je nešto čega se neki političari srame i zato smo htjeli vratiti dignitet ovom, sada i državnom prazniku. Dobra simbolika je da se skup održava na Evropskom trgu. Devetog svibnja se obilježava Dan Evrope i nije slučajno da se taj dan obilježava na isti datum kad se obilježava Dan pobjede nad fašizmom. U temelje EU i ujedinjene Evrope je utkana antifašistička borba i tko to ne razumije, nema mu pomoći. S druge strane, Dan antifašističke borbe je jedan od četiri državna praznika zato što je ta borba utkana u temelje Hrvatske, a tko to ne razumije, isto mu nema pomoći. Ono što nama treba biti jasno jeste da je prije 84 godina osnovan prvi partizanski odred u šumi kod Siska — prva antifašistička jedinica, ne samo u Hrvatskoj, nego u tom dijelu Evrope. Na to trebamo biti ponosni jer su ti ljudi započeli jedan od najorganiziranijih pokreta otpora fašizmu u Evropi i Hrvatsku stavili na pravu stranu povijesti”, rekao je i podsjetio da je godišnjica oslobođenja 8. maja 1945. proslavljena u punoj dvorani Vatroslava Lisinskog. “Bitno je da se borimo protiv povijesnog revizionizma i da se sjetimo da su pod vodstvom maršala Tita partizani oslobodili Zagreb. Zagreb će i dalje slaviti dan oslobođenja i Dan antifašističke borbe. Svi mi trebamo se boriti protiv suvremenih oblika fašizma; to je borba koja nema kraja i koje je kontinuirana. Sloboda nikom nije dana nego je izborena”, zaključio je gradonačelnik.
“Okupile smo se danas da se sjećamo — i da slavimo, da odamo počast onima koji su prije 84 i godine digli glas i oružje protiv fašizma, da se prisjetimo partizanki i partizana, onih koji su tada ustali u hrabru i naizgled nemoguću borbu”, započela je svoj govor Irina Masnikosa. Naglasila je da se praznik ove godine slavi na Europskom trgu, na trgu Europe koja je rekla: “Nikad više!”, na trgu Europe koja se, s jedne strane, ponosi svojim antifašističkim naslijeđem, a s druge strane podiže nove zidove oko sebe i unutar sebe.
“Stojimo na Trgu Europe koja ponovno vidi prijetnju u ženama, u migrantkinjama, u rodnim, seksualnim, etničkim i vjerskim manjinama. Europe koja prijetnju vidi u najranjivijima, umjesto u onima koji ih ušutkavaju, koji im uskraćuju i ukidaju prava, umjesto u onima koji im prijete, tuku ih, siluju, ubijaju, naređuju deportacije te u onima koji šire mržnju pod krinkom sigurnosti. Stojimo na Trgu Europe koja se svog kolonijalizma i imperijalizma ne srami. I danas, 80 godina nakon što je ta ista Europa rekla ‘Ne!’ nacističkom ‘konačnom rješenju’, svjedočimo njegovom ponovnom provođenju, ovoga puta nad drugima, uz tiho ili otvoreno odobravanje većine europskih država. Na ovom Trgu Europe suočeni smo s bolnim proturječjem — između ideala na koje se ona poziva i stvarnosti koju kroji”, kazala je.
“Dok se Palestinke i Palestince istrebljuje, dok se migrante zatvara bez optužbi i bez suđenja, dok sukobi među nuklearnim silama eskaliraju, a međunarodno pravo, pravda i suverenitet se sustavno urušavaju — Europa šuti. Ili još gore: aktivno sudjeluje, podržava i normalizira povratak fašizma i autoritarnosti. Zato ne smijemo dopustiti da se ponovno nađemo u okolnostima u kakvima su se našli naši djedovi i bake prije 84 godine. Moramo pokazati da smo iz povijesti nešto naučili. U vremenu novih ratova, progona i istrebljenja — mi moramo biti glas mira i solidarnosti!”, poručila je Masnikosa.
“Kad izraelska vojska razara Gazu, kad se u SAD-u djeca odvajaju od roditelja i prisiljava ih se da se sama brane na sudu, kad se mirne prosvjednike zatvara – tada se testira i nas. Tada se ispituju i naše granice — što smo spremni podnijeti i koliko je potrebno da nas se zgazi. Mi moramo reći: nitko nije slobodan dok svi nisu slobodni!”, naglasila je.
Pozvala je da se protiv nepravdi i nejednakosti mora govoriti i djelovati, “bile one među nama, blizu nas ili naizgled daleko”. “Protiv nepravdi i nejednakosti moramo ustajati svugdje: na radnim mjestima, na fakultetima, u učionicama, na ulicama. Kad nas se pita i kad nas se ne pita. Kad je lako, ali i kad nije zgodno, kad je nelagodno, kad je opasno. Jer antifašizam nije samo sjećanje, nisu samo spomenici. Antifašizam je praksa. Solidarnost. Odgovornost”, podvukla je na kraju govora.
U svom govoru Zoran Pusić je ukazao i na potrebu vraćanja imena Trga maršala Tita.
Pitali smo ga o utiscima zašto AFL organizira praznik. — Zato što su stavovi koji su bili karakteristični za početke fašizma prisutni i danas. Prije 40 godina ne bih došao na obilježavanje Dana ustanka jer je normalno je da se ljudi koji su u tome učestvovali sjećaju na te dane, s ponosom i s pravom. To što mi danas organiziramo nije sjećanje na prošlost nego briga za budućnost zato što takve stvari već desetljećima dokazuju da se mogu vratiti. Zadnjih dana iz dana u dan je sve gore i osjeća se da su sve lekcije koje su bile prisutne nakon Drugog svjetskog rata zaboravljene — kazao je.
Pitali smo ga i kako danas antifašizam približiti mladima. — Ne znam. Mlade ljude privlači Thompson i to je fenomen koji mi je teško razumljiv jer mi nije emocionalno blizak. Zadnjih godina zahvaljujući dobronamjernosti i pomoći grada možemo napraviti koncert upravo da privučemo mlade ljude, ali to je kap u moru kad se uspoređuje s koncertom Thompsona — rekao nam je.
S obzirom da se na skupu čuo i poziv da se Titu vrati trg, Tomašević nam je rekao da su gradske vlasti usmjerene na micanje preostalih ulica nazvanih po ustaškim zvaničnicima, a taj proces još nije završio. — Moramo vratiti komemorativna mjesta kao što smo vratili Dotrščinu, obnoviti najvažnije spomenike NOB-a koji su uništeni u Zagrebu, a onda će biti vremena za razgovor o temama kao što su nazivi ulica — kazao je Tomašević.
Za dojmove smo pitali i studenta povijesti Leona Čevanića. — Postoje neki datumi koji bi trebali služiti kao biljezi očuvanja određenih vrijednosti oko kojih se isplati okupljati danas i u budućnosti, pojmova i vrijednosti kao što su sloboda, nada u bolje društvo i ljepši svijet u nekom najširem smislu. To su idealisti mojih godina kad su pokrenuli antifašističku borbu stavljali uz svoja imena, sustave vjerovanja i sve što uz to ide. Definitivno se treba nešto mijenjati jer kako se događaji vezani uz antifašizam obilježavaju, imam dojam kao da su poluge vlasti odlučile prikriti da se išta slavi — poručio je.